
Ubistva i mučenje Srba, Roma i Albanaca
Kabaši je optužen zato što je već dva puta, u julu i novembru 2007. godine, odbio da svedoči protiv Haradinaja, iako se pojavio pred sudijama. Kao stražar u logoru OVK u Jablanici kod Dečana ovaj svedok je upoznat sa zločinima koje je neposredno činio Haradinaj, sa saoptuženima Idrizom Baljajem i Ljahu Brahimajem. Naime, sva trojica su optužena za ubistva i mučenje Srba, Roma i Albanaca 1998. godine na Kosovu i Metohiji.
Upravo Kabašijevi postupci dobro ilustruju tok suđenja jednom od glavnih vođa separatističke OVK. Pošto se pojavio pred većem na prvom suđenju Haradinaju jula 2007. godine, Kabaši je u sudnici u Hagu dao svečanu izjavu da će govoriti istinu, a zatim je odbio da odgovara na pitanja tužioca. Objasnio im je da zaštitne mere za svedoke važe samo u sudnici, a da izvan nje ginu kao glineni golubovi! Uprkos sudskog naloga, Kabaši je istog dana iz Haga pobegao u SAD. Tribunal ga je odmah optužio za nepoštovanje suda.
Strah za goli život
Ali, ni to ništa nije vredelo. Strah za goli život jači je od istine. Samo četiri meseca kasnije, Kabaši je još jednom odbio da svedoči. Ništa mu nije značilo što se ovaj put saslušanje odvijalo preko video-veze iz Njujorka.
– Kao Albanac s Kosmeta, ja vam kažem da uništavate živote ljudi u mojoj zemlji… Nisam u položaju da svedočim pred takvim Tribunalom, bez obzira na to šta me pitate – rekao je tada Kabaši.
Upravo su prestrašeni svedoci obeležili prvi proces protiv Haradinaja i pripadnika OVK pred Haškim tribunalom, pa nije ni čudo što se sve završilo pravnom katastrofom. U tom predmetu bila su čak 34 zaštićena svedoka, ali je njih 18 odbilo da se pojavi pred sudom. Redom su odustajali, plašeći se teških posledica. Svi oni i te kako dobro znaju šta na Kosovu i Metohiji znači reč – osveta. Poseban apsurd je što se za to vreme Haradinaj branio sa slobode! Sudijama ništa nije smetalo što njegovi ljudi prete svedocima i što to može da radi i sam.
Neviđena šamarčina svetskom pravosuđu
Na kraju, veće popušta. Pravna nauka, doduše, kaže da niko ne može biti osuđen bez dokaza, ali časnim sudijama uopšte nije smetalo što se sam okrivljeni pobrinuo da ih ne bude. Tako je samo godinu dana posle izjašnjavanja optuženog o krivici, postupak bio okončan. Haradinaj je oslobođen, a svetsko pravosuđe dobilo je neviđenu šamarčinu. Naime, u presudi su sudije same napisale da je tokom postupka veći broj svedoka strahovao za svoj život i živote bližnjih i da zato nisu mogli da dođu u sudnicu. Zločin(ac) je pobedio pravdu.
Haradinaj nasmejan stiže u Prištinu i priključuje se opštem slavlju. Ipak, Tužilaštvo se ne miri s ovim nakaradnim postupkom i podnosi žalbu. Rezultat – prvi put u 18-godišnjoj istoriji ad hok Tribunala u Hagu postupak je poništen i vraćen na početak. Žalbeno veće je prošle godine izdalo tajni nalog i Haradinaja s kompanjonima vratilo tamo gde im je mesto – u sheveningenski pritvor. Glavni argument za obaranje presude bilo je upravo zastrašivanje svedoka, o čemu prvostepeno veće uopšte nije vodilo računa.
Kako prenose pojedini zapadni mediji, većina Albanaca s Kosmeta je šokirana i duboko razočarana novim suđenjem Haradinaju. Njihovo mišljenje o Tribunalu preko noći se okrenulo za 180 stepeni jer smatraju da je sve urađeno kako bi se Beogradu učinila politička usluga. Haradinaja i dalje slave kao nacionalnog heroja…
Autor: Zoran Surla, „Nacional Gradjanski“
Категорије:ДЕШАВА СЕ...














Коментари читалаца…