ДЕШАВА СЕ...

RECEPT ZA PROPAST UMESTO ODBRANE SOPSTVENIH INTERESA


Biljana Dikovic

‎10:27 17.08.2011.
+++ RECEPT ZA PROPAST UMESTO ODBRANE SOPSTVENIH INTERESA

– „Trebalo bi mnogo prostora da se prikažu svi ti apeli, a ja ću još jednom navesti poruku nobelovca Jozefa Štiglica: „Postoje brojni slučajevi koji pokazuju da saveti MMF nisu u skladu sa interesima zemlje kojoj su upućeni. Zato se morate diplomatski suprotstaviti „šok terapeutima“ i „monetarnim fundamentalistima“ iz …MMF, braneći vlastite interese. Jer ulog u tranziciji je mnogo veći od ekonomije – u pitanju je razvoj celokupnog društva“ („Ekonomist magazin“,12.03.2001).“
– Sredinom oktobra te godine ovaj nobelovac je Srbiji poručio sledeće:
„Da sama izabere put kojim će ići, ne pristajući na oprobane recepte svetske finansijske oligarhije. Moj savet je da što pre uspostavite vladavinu prava, izgradite sve institucije tržišne ekonomije i omogućite javni građanski dijalog o ekonomskim reformama i drugim ključnim stvarima od interesa za zemlju („Politika“, 15.10.2001). Imajući u vidu da je tokom 2001. godine valutni kurs dinara bio fiksan a inflacija vrlo visoka (oko 40%) i da je kamatna stopa takođe bila vrlo visoka, on je tada izjavio: „Precenjena vrednost nacionalne valute i visoka kamatna stopa – jesu recept za propast“ (Politika, 15.10.2001).
– Na opštu žalost, samozvani „vizionari“ ekonomskih reformi u Srbiji su (zbog zavisnosti od MMF po osnovu tzv. Aranžmana o produženom finansiranju) te njegove savete jednostavno ignorisali. Vrlo je verovatno da je samim činom prihvatanja tzv. „Aranžmana o produženom finansiranju“ SR Jugoslavija morala da prihvati sve zapovesti tzv. Vašingtonskog sporazuma jer je on u to vreme u MMF važio kao nova svetinja ili kraj ekonomske nauke.
„Vizionari“ ekonomskih reformi u SR Jugoslaviji i u Srbiji su prihvatili model tranzicije koji je, sem Slovenije, u startu bio nametnut svim zemljama istočne i jugoistočne Evrope. Oni su potpuno ignorisali činjenicu da je Poljska brzo napustila taj model i nakon toga postigla vrlo solidne privredne performanse. Takođe su ignorisali katastrofalne rezultate tranzicije u Rusiji i slom njene privrede u 1998. godini. Nisu znali ili su ignorisali apel ruskih akademika i niza američkih dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, kao što su Kenet Erou, Vasilij Lentijev, Lorenc Klajn, Robert Solou, B. Ljejčinu da je potrebno napustiti model tranzicije, a takođe su žestoko kritikovali model reformi u Rusiji. Oni su isticali da prelazak na istinsku tržišnu privredu zahteva vreme i da pokušaj da se taj proces bitno skrati – vodi u katastrofu. Ovi nobelovci su u tom apelu naglašavali da dotadašnja politika „nemešanja države“, koja je deo šok terapije, nije bila opravdana i da je nužno da „država preuzme na sebe osnovnu ulogu u ekonomiji“, kao što je slučaj u savremenim privredama Švedske ili Nemačke. Na kraju, oni naglašavaju da „istiskivanje države iz privrednog života i tranzicije nije moglo obezbediti prelaz ka tržišnoj privredi – nego ka kriminalnoj privredi…“ Koristeći nemešanje vlade, kriminalni elementi su popunili vakum.“
– Poznati slovenački ekonomista Janez Prašnikar, čija je specijalnost tranzicija, odnosno privatizacija preduzeća, prilikom aktivnog učešća u ramatranju Nacrta zakona o privatizaciji na Ekonomskom fakultetu u Beogradu je izjavio:
„Želim da uspete i nisam došao ovde da vam solim pamet, ali nisam siguran da ste izabrali dobar put“. On je tada istakao „da su političari i vrhunski ekonomisti Slovenije, posle svestrane i dugotrajne rasprave, početkom poslednje decenije prošlog veka, došli do zaključka da treba odustati od ideje o prodaji društvenih i državnih i javnih preduzeća, zbog njihovog ubeđenja da je malo verovatno da će u zemlju doći solidni strani strateški partneri a da se može očekivati dolazak špekulativnog kapitala od koga bi bilo veće štete nego koristi pa su se zbog toga odlučili za ‘insajdersku privatizaciju'“. Ta njegova konstatacija je bila oštro kritikovana i, koliko se sećam, bio sam jedini učesnik na tom skupu koji je podržao ocenu prof. dr J. Prašnikara. Ove i druge preporuke prethodno navedenih profesora samozvani „vizionari“ ekonomskih reformi možda iz ubeđenja a možda zbog „sugestija“ MMF – nisu prihvatili…Прикажи више

Категорије:ДЕШАВА СЕ...