Албанска аверзија према свему што је Словенско и – посебно – српско (Не само аверзија, већ и ксенофобија!), очигледна је свугде, у свим њиховим иступима и манифестацијама, што им не смета да нам се бусају у прса и за пролетерски интернационализам.
***
ТРИ МАРГИНАЛИЈЕ
Пише: Проф. Др Каплан БУРОВИЋ, академик
МУЛА АГАН КОЈЕВИЋ
Албанац Маренглен ВЕРЛИ, кандидат за историјске науке, објавио је у листу BASHKIMI, Тирана, 8.септембар 1990, стр. 3, чланак под насловом Jemi kryelartë që bëmë detyrën… (Поносни смо што смо извршили дужност…), где пише o Мула Аган Којевићу, хоџи из градића Плава (Југославија), кога третира као Албанца (па му и презиме албанизира у KOJA!), иако сигурно сасвим добро зна да је овај Мула био Југословен, пореклом исламизирани Црногорац.
Презиме КОЈЕВИЋ (Или КОЈОВИЋ) потиче од имена КОСТАНДИН> КОЈО>Којев син>КОЈЕВИЋ. Па и албански облик КОЈА претставља генитив српског имена КОЈО.
Као муслиман, отрован верским фундаментализмом, Мула Аган Којевић учинио је заједничку каузу са турским окупатором своје домовине против националног ослобођења Плава и Гусиња. Током Првог балканског рата, он је зграбио оружје и борио се поред Турака против своје хришћанске браће. Током Првог светског рата уједињује се са аустро-угарским окупатором Црне Горе, а после рата организовао је своју чету бандита и лопова, убица, која је своју базу имала преко границе, тамо – у Албанији, одакле се с времена на време пребацивала на територији Југославије да убије коју особу, да опљачка којега и да терорише становништво не само Црне Горе, већ и Србије (Рашке), те да тако врши диверзију и дестабилизацију југословенских власти. На овај начин живели су он и његова банда, не поштујући много ни албанске власти, све док нису били убијени неки од југословенских државних органа власти, као и неки и од албанских државних органа власти.
Сâм Мула Аган Којевић убијен је од југословенских органа власти, након што је издат од једног Албанца из Тропоје, у Албанији, који му је до тада служио као јатак, за што је сигурно и плаћен.
Верли се прави као да не зна ово, иако је сигурно прочитао књигу AZEMI DHE SHOTE GALICA (АЗЕМ И ШОТЕ ГАЛИЦА), свог колеге Ајет Хаџија, која је штампана у Тирани 1968. године, где се говори и о Мула Агану.
У наставку М.Верли чини Албанцима и Југословене Хусеин Бошковића, Исуфа Механића (Овоме албанизира презиме у Механи!), и друге југословенске бандите, који су се – отровани муслиманским фундаментализмом – супротставили националним југословенским властима, зато што је већина народа и представника тих власти била хришћанске вере. Они су ту власт сматрали хришћанском, па и антимуслиманском, иако су не само хришћани, већ и сами национално свесни муслимани, још од времена турске окупације, радили на томе да освесте своје муслимане да су само по вери муслимани, док су по националности Срби, па и браћа. Следствено: и југословенске власти нису биле хришћанске, понајмање антимуслиманске, већ националне, српске, па и опште националне – југословенске. Али, како се зна, слепоме је узалудно рећи и доказати да је млеко беле боје, кад он не зна што је то боја.
М. Верли их албанизира, иако је сасвим свестан да су они Југословени и то реакционарни елеменат, антинационални. Сем овога он зна јако добро да су они деловали у југословенским областима, у Тутину, Рожају, Пештеру и Бихору, областима српске Рашке (Санџака), на северу Метохије и Косова, значи далеко и предалеко од границе са Албанијом, где нема ни живе нити мртве душе албанске.
Али ето – има муслимана. А где има муслимана, ови Албанци претендују да су њехове територије, па су зато и разбојнике тих области спремни да подрже, да их славе као своје патриоте, јунаке и хероје, како су то раније учинили и са нашим крвавим разбојником, звани Осо Кука.
Истина је да његов колега Ајет Хаџија, иако и овај није био ништа мањи велико-албански шовиниста и сепаратиста, па и рођен на Косову (сâм М.Верли је из Албаније!), за Х.Бошковића и И.Механића не само што не претендује да су Албанци, већ и признаје да су Југословени, Србо-Црногорци. Полазећи од овога, изгледа да велико-албански антијугословенски шовинизам све више расте, утолико више што ово култивирају и они који се, услед своје хипокризије, демагошки бусају у прса и за марксизам-лењинизам и пролетерски интернационализам, штавише носећи и таква имена као Мар-енг-лен, које значи Маркс-Енгелс-Лењин!
Сада је постала традиција и принцип да се разбојници, не само албански, већ и суседних народа, па и кад су крвави, нај-декласиранији и нај-антинационалнији, као поменути Oso Kuka и Hadži Qamili, да се прогласе патриотима и херојима. У овој клотечини, велико-албански шовинисти проглашавају за патриоте и хероје албанске не само своје разбојнике, већ и разбојнике и крваве криминалце других народа, посебно ове југословенске – довољно је да су муслиманске вероисповести.
И после овога, претендују да праве историју албанског народа, базирајући се стриктно на научним принципима, пре свега и на принципима историјског материјализма, марксизма-лењинизма.
И бусају нам се у прса као нико други за марксизам-лењинизам и за пролетерски интернационализам. Све, истовремено подстичући велико-албански екстремни национализам, сепаратизма, шовинизам и расизам, као и муслимански фундаментализам. Све оптужујући нас, Југословене, за шовинисте и све друго најцрње, најгоре, зато што се ето – не слажемо са њиховом анти-науком, са фалсификованом историјом албанског народа, са њиховим расизмом.
Затвор у селу Косово,
Елбанан–Албанија, 08.IX.1990.
***
БИСКУП БОГДАН НИЈЕ БИО АЛБАНАЦ
Шефик Османи (Shefik), кандидат педагошких наука, у листу DRITA, Тирана, 06.XII.1981, објављује чланак Atdhedashuria dhe krenaria kom–bëtare në veprën e P.Bogdanit (Патриотизам и национална гордост у делу П.Богдана).
У продужетку екстремног националима албанске буржуазије, најфлагрантније ксенофобије и иредентизма, и овај Албанац – иако зна сасвим добро да је др Петар Богдан изјавио не само усмено, већ и писмено, делима и животом својим, да је Србин, и то (очитом гордошћу!), пореклом од велеславне феудалне породице Југ Богдана, таста срспког Цара Лазара – негира српску националност Доктора Петра Богдана и настоји да убеди своје читаоце да је он био Албанац
„дубоки владалац матерњег албанског језика“.1)
Да је он био зналац и дубоки познавалац албанског језика, могуће највећи научни познавалац свог времена, нема ни најмање сумње. Ипак, албански језик му није био матерњи, јер је за матерњи језик имао српски.
Болесни национализам Шефика Османија стиже дотле, да спомиње стране језике којима је владао Доктор Богдани, као и „огледало азбуке албанског језика, италијанског, јеврејског, арменског, арабљанског и других, које је поставио на крају дела“2), али нигде не спомиње ни језик нити српску азбуку. А зашто? Зашто избегава и сам помен српског језика?! Он, који се буса у прса и за пролетерски интернационализам, неће да његови Албанци знају да је Доктор Богдан знао српски језик. Ни да је знао српски језик, а боже сачувај да му је то био и матерњи !!!3)
Друг Османи нам говори и за дело Доктора Богдани CUNEUS PROPHETARUM „објављено на албанском језику године 1685 (у Падови-Италија,- КБ), за језични значај које има то дело, за садржину и оригиналне податке, које нам доноси, за функцију коју је извршило као наставни текст“4), али нам ни реч не каже за чињеницу да тај текст није написан само на албанском, већ и на српском језику. Понајмање да је сва та књига, тако значајна за албанску историју, књижевност, науку и културу, посвећена једном Србину – барском бискупу Андрији Змајевићу.
Доктор Петар Богдан је био католички свештеник и његов патриотизам није имао национални карактер, иако је био национално сасвим свестан. Његова оданост српском и албанском језику имала је скоро искључиво верски карактер, хришћански, па и католички, несумњиво антимуслимански, подразумевајући под муслиманима поглавито турске окупаторе његове домовине и Балкана уопште. Ово знају сасвим добро и албански научници, који се баве његовим делом, али им не годи да кажу истину о њему, па свакако настојавају не само да је прећуткују, већ и да фалсификују и лажу своје читаоце, како би их индоктринирали екстремним национализмом, шовинизмом и расизмом, у првом реду против Словена уопште и против Срба посебно. 5)
Албанска аверзија према свему што је Словенско и – посебно – српско (Не само аверзија, већ и ксенофобија!), очигледна је свугде, у свим њиховим иступима и манифестацијама, што им не смета да нам се бусају у прса и за пролетерски интернационализам.6)
Затвор у Бурељу,
Албанија, дана 06.XII.1981.
_____________
1) OSMANI, Shefik: Atdhedashuria dhe krenaria kombëtare në veprën e P.Bo-gdanit, лист DRITA, Тирана, 06.XII.1981, стр. 11, кол. II.
2) Иден: стр. 11, кол.II.
3) У маргиналији Бр. 295 нагласио сам да се овај феномен манифестује и у другим случајевима, као нпр. у вези књижевника Pashko Vasa, сликара Кол Идромено и других, који су исто тако знали српски, док ови албански „пролетери“, у биографијама ових својих личности из историје, науке и културе, прелазе то у ћутњи, намерно крију.
4) Иден: стр. 11, кол. I.
5) По изласку из затвора, на албанском језику, у ревији YLBERI Год. II, Бр. 2-3, Женева, пролеће 1994, стр. 28, објавио сам маргиналију Надбискуп Богдан је изјавио сâм да је Србин, којом сам устао у одбрану Албанца, албанолога др Александар Стипчевића, нападнутог од Албанаца зато што је изјавио да је др Петар Богдан био Србин. После овога, сви су Албанци заборавили Доктора Стипчевића и окомили се на мене, тобоже сам ја „поклонио“ Србима П.Богдана. Тако пише и Исмаиљ Кадаре, а посебно, у вези са овим, урличе против мене некакав Хил Комани: „Është shpërfytyruar shkrimtari shqiptar Kapllan Resuli“, лист NDRYSHE, Тирана, 24.септембар 2007.
6) Пре хапшења познавао сам лично Шефика Османи, који се као службеник Министарства просвете и културе, бусао у прса за марксизам-лењинизам и пролетерски интернационализам. Мислећи за мене да сам Албанац, манифестовао је високо поштовање за мене и мој роман ИЗДАЈА. Кад сам изашао из затвора, случајно се сретосмо на улици. Поздрави ме срдачно и изрази ми сажаљење. Рекох му да сам у затвор прочитао оно што је објавио у листу DRITA и да се са његовим екстремним национализмом не слажем. Поцрвене, спусти очи и хтеде да ми дâ руку, али ја одбих да му је прихватим, говорећи му: „Стојимо на супротним странама барикаде !“ Удаљио се подвијена репа и више се наше очи никада нису среле.
***
ПРЕЗИМЕ ГОЈЧЕВИЋ
Један добар део породице Гојчевић живи у САД, где су отворили свој сајт и пишу о себи и својој породичној историји на енглеском и на српском језику. Албански нигде не спомињу, па и своје презиме овако пишу – ГОЈЧЕВIЋ. Штавише, и свом рођаку Антону, који живи у Подгорици и потписује се ГОЈЧАЈ, они му презиме пишу ГОЈЧЕВIЋ. Кад би било обрнуто, да се у Подгорици презивају ГОЈЧЕВIЋ, а у Америци ГОЈЧАЈ – разумели бисмо, пошто се ови “Албанци” жале да смо им ми Србо-Црногорци насилно променили презимена, „силовали“ и топониме, и да им не дозвољавамо да употребљавају њихова “оригинална” албанска презимена, да их персекутирамо. Ко им сада тамо, у Америци, забрањује да употребљавају своја презимена? Ко им наређује да се пишу ГОЈЧЕВIЋ, а не ГОЈЧАЈ? И ко им то дозвољава да се у Црној Гори пишу ГОЈЧАЈ? Да им ко можда није забранио да се пишу ГОЈЧЕВIЋ?!
На сајту су изнели и своју породичну историју, па и етимологију свог презимена, али се тај део сајта не отвара, изгледа треба да се плати за то.
Ја сам третирао ово презиме у мом делу АЛБАНСКА ПАТРОНИМIЈА, које је написано у затвору Бурељи-Албанија, из којег сам до сада већ објавио неке одломке, али целокупно дело још нисам стигао да објавим.
Код гласа ГОЈКА пишем да овај албански патроним потиче од југословенског (подразумевам српско-црногорски језик) ГОРАН, од с-х апелатива гора, што се на алб. језику каже “мал-и”. Горан је код свих Словена јако распрострањен антропоним. Од њега се праве хипокористичне скраћенице: ГОЈО, ГОЈКО, ГОЛЕ, ГОЧО, ГОЧI, ГОКО, ГОКАЈ, ГОЦО, ГОЦА, ГОРО и друга.
Не искључује се могућност да ову етимологију имају и албанска презимена ЂОЧАЈ (Gjoçaj), које је село у област Мата (Burrel-Албанија), али и у области Дарсија, која се простире покрај реке Шкумбини, између градова Љушње, Рогожина и Пећин. Некада, до турске окупације, ово се село звало ГОЧ, или и ГОЦ, или ГОЦАЈ, села ова позната у области албанских градова Корча и Лежа. Метонимија Г:Ђ (на алб. G:GJ) је обична ствар у албанском језику. Становници који су се иселили из ових села и стигли у Југославији (Црна Гора, Србија – Метохија) држе за презимена облике ГОЧИ или ЂОЧИ, па ЂОЦИ. Код овог облика – са Ђ – не искључује се и етимологија од ЂОРЂЕ> ЂОЧО>ЂОЧА/Ј), ЂОЦI…
Обратимо се поменутом сајту, где се спомињу као живи чланови ове породице Марко, Алекса, Леон, Горан, Стефан, Јелена, Iвана и друга овакве природе, која су чисто српско-црногорска, а не албанска. И име Преља, које срећемо овде, а за које Албанци мисле да је “аутохтоно” њихово, скраћеница је српског антропонима Предраг, или Прелимир, познат из средњевековне историје српско-црногорског народа као њихов краљ. Од те скраћенице имамо у Црној Гори добро познату породицу Прељевић, у којој се не памти да се икада говорило албански.
Значи, под албанским презименом ГОЈЧАЈ, и друга што споменусмо, крију нам се Србо-Црногорци, који су се албанизирали, или који и дан-данас, не само што памте своје српско-црногорско порекло, већ ето – знају и српски језик, па стављају и деци чисто српска имена, па – могуће тамо – у Америци, да не знају више ниједне албанске речи.
Категорије:АНАЛИЗЕ И МИШЉЕЊА, Анализа, ДЕШАВА СЕ..., Каплан Буровић, Наука, MAIL - RSS FEED
Srpski car Dušan , kako sam učio i kako piše u Historiji države i prava izjavio je da je Car srba , grka i arbanasa.Prema tome da ne lupeta ovaj samozvaniani naučnik akdsemik a zna se kada je vladao Car Dusan..Prvi i osnovni atribut nacije naroda je jezik.Ako Borović u svpjoj familiji govorio srpsski ili crnogorski jezik je srbin ili crnogorac zavisno kako se oseća.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Poštovani g. Kojiću,
Od prvih reči vašeg « komenta » vidi se jasno da ste indoktriniani neprijateljstvom prema svom narodu jedne druge vere, pa i prema onima vaše vere, koji se ne slažu sa vašom indoktrinacijom. Nastojte da se oslobodite tog indoktriniranja, jer će to pre svega biti za vaše lično i porodično dobro, a zatim i za dobro naroda kome pripadamo zajedno, i vi i mi.
« Uznemirili » ste se što sam ja, vaš brat po krvi i svemu drugom, bez ikakve loše namere, nehotice, napravio prezime vašeg rođaka Mula Agana Kojića K o j e v i ć, koje nema u sebi apsolutno ništa suštinski drugačije, ni po etimologiji, niti po veri, pa niti po nacionalnosti, a niste se ni najmanje uznemiri što su naši izjavljeni neprijatelji napravili od tog prezimena KOJA, što je po njihovoj nameri i zamisli nešto sasvim drukčije. Mislim da ste taj vaš bes trebali da pre svega iskalite protiv njih, pa tek ako vam što preostaje – da iskalite i protiv mene, koji sam vas nazvao Kojevićima polazeći od mog nekadašnjeg poznanstva sa jednim našim islamiziranim Crnogorcem, zvani Kojević, iz Plava ili iz Gusinja, a i zbog okolnosti u kojima sam napisao tu margnaliju, u monstruoznom zatvoru Burelji, gde je pisanje bilo i zabranjeno, posebno takvo.
Tu nisam imao ni literaturu, niti mogućnosti da se raspitam za bilo što. Imao sam samo pendreke policije i smrt, koja mi je dano-noćno lebdela nad glavom. I pored toga, kako vidite, ne samo što sam svemu odoljeo, već sam eto – i pisao. Zato mislim da sam zaslužio svako čestitanje od svih, pa i od vas – Kojića, a ne da se tako neprijateljski ponesete samnom.
Sa druge strane, da od KOJA napravim Kojević, uticao je i moj komšija i prijatelj iz Ulcinja, Crnogorac pravoslavne vere X.Kojić. Mora da su njegov i vaš praded bili baća, pa je njegov sačuvao veru svojih predaka, dok se vaš preverio, islamizirao se.
Imena svih ostalih, koji se spominju u mojoj marginaliji, uzeta su iz teksta Albanca “MARKSA-ENGELSA-LENJINA”, koji vas je oduševio njegovom demagogijom, hipokrizijom i vizantinizmom osvedočenog, dokumentiranog bandite, jer je – po vama – proglasio Mula Agana KOJ-u (Ne Kojića!) za NARODNOG HEROJA Republike Albanije. A da mu je dopao u ruke – na živo bi ga odrao i samo za njegovu veru u Boga, kamoli za sve ono ostalo, kao što je odrao mene i sve druge, suštinski ne pitajući ni za veru, ni za nacionalnost, niti za društveno-političku orijentaciju, već samo i samo za naređenja njegovog Führera Envera Hodže. Kolege Mula Agana, albanske hodže i popove, imao sam u ćeliji zatvora u Burelju. Mula Agan se žestoko borio protiv svoje braće hrišćanske vere. Da je bio živ, još žešće bi se borio protiv tih, koji su ga – naglašavam: prema vama! – proglasili za NARODNOG HEROJA. On bi ih pljunuo u njušku i, nikada i do veka ne bi primio to odlikovanje, jer se i nije borio za njih. Aktuelno on se prevrće u grobu kad čuje da njegovi unuci prihvataju demagogiju albanskih kriminalaca i bezbožnika, koji i ime Mula Agana hoće da iskoriste u svoje kriminalne i bezbožničke ciljeve.
Još jedno: Ako je istina da su Mula Agana proglasili za NARODNOG HEROJA, proglasili su ga kao Albanca, a ne kao muslimana! Vi kažete da niste Albanac. Ovo znači da ni Mula Agan nije bio Albanac. Ne znam da ste protestirali što vam Mula Agana proglašavaju za Albanca. Ili ovo za vas nije važno, jer niste nacionalno preopterećeni?! Za vas je važna razlika Kojić i Kojević, jer ste filološki angažirani! Ili ne?! Čudi me što mi ne osporavate etimologiju tog prezimena.
Gospodine Kojiću, nemojte misliti da pasemo travu! Mi tipove kao vi poznajemo od vremena, uštavljeni smo u borbi protiv njih, a dokumenta o ovome imate bezbroj u mojim do sada preko 100 objavljenih knjiga, kojima vi niste videli ni korice, ali vam to ni najmanje ne smeta da se vašim “elaboratom” mudrosti pežorativno izrazite o meni i mom stvaranju, evidentna karakteristika ovo Titoista i Enverovaca.
Ako ste regrutovani kao arnaut (najamnik), ko vas je regrutovao, to vi sigurno znate!
Koliko da znate i ovo, MARGINALIJA je jedna kratka beleška u vezi onoga što je neko drugi napisao, a ne kakva « ekspertiza », koko ste je vi zamislili i očekivali. Zato se ja ne zadržavam u njoj na sva moguća pitanja, ponajmanje detaljno. Ona služi mom poznatom cilju, koji nema veze sa Mula Aganom, ali upotrebljavam ime Mula Agana, kao i mnoga druga, da demaskiram i raskrinkam albansku socijal-fašističku kliku bandite Envera Hodže, protiv koga se sada digao sav albanski narod, svi pošteni ljudi na sve strane sveta, ali ne i vi, koji ga niste imali na grbači, pa ga zato i ne poznajete, pa ga zato i podržavate. Ili niste svesni na koji to mlin navrće vodu ovaj – recimo vaš – koment”?!
Vi ste se u vašem “komentu” izlili protiv Crnogoraca, kao protiv vaših najmrskijih neprijatelja. Do sada smo naučili da se tako izražavaju protiv Srba vaše kolege, kao npr. Nail Draga, koji sve “zločine” u Crnoj Gori, pripisuju Srbiji i Srbima, pa i “silovanje” nekakve “njihove”, albanske toponimie na teritoriji Crne Gore! Pa se zato čudimo kako i tih 800 “streljanih” muslimana niste pripisali Srbima!
Analiziraću samo 6 vaša pretendiranja:
1.- Vi crnogorsku vojsku, koja je oslobodila Plav i Gusinje od turskih okupatora 1912.godine, nazivate “zločinačkom”, pa i “okupatorskom”. Ovako se može izraziti samo onaj, koji sebe ne samo što ne smatra Crnogorcem, već je i zasićen anticrnogorskim nabojem! A da šta ste vi, gospodone Kojić, ako niste Crnogorac?!
Moguće da ste naklonjeni onima koji sebe nazivaju Bosancima, odnosno Bošnjacima. Pre svega, Bosanci-Bošnjaci nisu ništa drugo do braća Srbo-Crnogoraca, pa i Hrvata. Ili za ovo niste svesni?! U mojoj porodici imam i Srba, i Crnogoraca i Hrvata. Svi se oni prozivju BUROVIĆ: katolici – HRVATI, pravoslavni – SRBI i CNOGORCI, dok se muslimani izjavljuju za Bosance-bošnjake, ali i za Srbe i Crnogorce. Verujem da se isto ponavlja i u vašoj porodici. Kao ovakvi, vi nemate pravo da crnogorsku vojsku nazivate “okupatorskom”. Naprotiv, treba da je nazivate oslobodilačkom, jer je takva i bila za sve nas, bez obzira na našu versku pripadnost. Crnogorska vojska je marširala protiv turskog okupatora pod zastavom nacionalnog oslobođenja svoje vekovne teritorije, a ne pod zastavom pravoslavnog porobljavanja muslimana, ponajmanje tuđe teritorije! Rame uz rame sa hrišćanskim Crnogorcima marširali su i muslimanski Crnogorci, pa i moj ded kapetan Selim-beg, koji se proslavio crnogorskom artilerijom, upravo onom koja je potresla ne samo nebo Skadra, već čitave Albanije, Balkana, i donela Albancima na tanjiru njihovu slobodu i nezavisnost. Svi naučnici sveta, borbu balkanskih naroda protiv turske okupacije, procenili su je pozitivno ne samo u nacionalnom smislu, već i u društveno-političkom. Tom je borbom zadat smrtni udarac feudalizmu na Balkanu, koji se dan-danas praćaka u savest fundamentalističkih muslimana Balkana, pa i kod ovog Kojića.
A ako za vas ovo nije istina, ako vi kao Bošnjak ne smatrate sebe Slovenom i slovenskog drevnoga čest (Hrvat Vladimit Nazor: “Ko drukčije kaže,/ Kleveće i laže,/ Osjetit’ našu će pest/”), onda ste u Crnoj Gori došljaci, bošnjačka dijaspora, ako ne i turski bašibozuci, koji su kao lješinari pratili turske okupatorske snage u njihovom nadiranju, da pljačkaju, ubijaju, da pale i žare, kako su to učinili i sa našim Ulcinjem 1571.godine, i sa našim Kosmetom narednih godina, i sa našim Svetim Savom! Ili ovo ne znate?! Nisu hrišćani spalili nijednog sveca muslimana, nisu ni Ulcinj i niti Kosmet napuštali muslimani zbog zločina hrišćana, već su ih hrišćani napuštali zbog zločina muslimana. Skopski biskup Matija Mazarek je uputio molbu Bogu: “Spasi nas, Bože, od Albanaca!”, a ne od Srbo-Crnogoraca i Makedonaca!
U ovom slučaju, ako ste neki neslovenski Bošnjaci, vi ne samo da niste meštani u Plav i Gusinje, već ste bili i okupatori. Kao takvi, ako se do danas niste povukli i nećete da se povinite našem ustavu i našim zakonima, slobodan vam je put da se vratite oklen ste došli! U našoj kući zakon pravimo mi, a ne došljaci, koji su preko svega i neprijateljski nastrojeni prema nama! Crnogorske vlasti, ovakvima kao vi, trebale bi da oduzmu državljanstvo i, proglašavajući ih za personna non grata, da ih proteraju sa svoje teritorije. Isto tako i makedonske vlasti i, posebno – srpske vlasti.
Na teritoriji Crne Gore, od kad su je Srbo-Crnogorci nastanili u VI veku naše ere (Slovenski Sarmati su tu bili i pre nove ere!), rađaju se samo Srbo-Crnogorci! Svi drugi su došljaci, pa kao takvi treba ili da se integrišu i sliju sa Crnogorcima, ili da se vrate oklen su došli!
Indoktrinirani neprijateljskom propagandom, naši muslimanski fundamentalisti misle da ako se po nacionalnosti izjave za Crnogorce, Makedonce, odnosno Srbe, da će time poreći muslimansku veru i postati hrišćani. U pojmu Srbin (Crnogorac, Makedonac) nema ništa verskog, od nijedne vere. Biti Srbin (Crnogorac, Makedonac) ne znači biti i hrišćanin, pravoslavac ili katolik. Srbi, Makedonci i Crnogorci su i muslimani, i pripadnici svih drugih vera, pa i ateisti, koji ne pripadaju nijednoj veri. Vera je jedno, a nacionalnost je sasvim drugo. Muslimani su i Kurdi, ali nisu ni Turci i niti Arabljani. Eto gde u susedstvu imamo Albance: svi se muslimani Albanije izjavljuju za Albance (koji su skoro polovina pravoslavni i katolici !) i time ne poriču svoju muslimansku veru! Zašto se izjavljivanjem za Srbina, Makedonca i Crnogorca “gubi” muslimanska vera i “nameće” hrišćanska, pravoslavna?! Gde to piše i ko to zahteva od muslimana?! Samo neprijatelji srpsko-makedonskog i crnogorskog naroda to propagandiraju, iako su svesni da lažu i intrigiraju.
2.- Vaše pretendiranje za nasilno preveravanje muslimana u pravoslavne i za streljanje onih koji se tome nisu pokoravali, ne odgovara istini. To su laži, neprijateljska propaganda protiv našeg naroda, koju sasvim lako možete videti i iz činjenice da, ako su 800 Plavljana streljani 1913. zato što nisu pristali da se vrate pravoslavlju, onda u Plavu, koji te godine nije imao ni 2.000 stanovnika, mora da nije ostala nijedna živa muška glava! Onda, oklen izađoste vi i svi drugi muslimani Plava?! Takvim lažima zar niste svesni da klevećete vaše majke, da stavljate veliki znak pitanja njihovom moralu?!
Skoro 40 godina pre Plava, oslobođen je Ulcinj oružjem roditelja onih Crnogoraca, koji oslobodiše Plav. Godine 1913. Crnogorci su bili na višem kulturnom nivou od svojih roditelja iz 1878. Sem toga, ni krv nisu prolili za oslobođenje Plava, kako su je to prolili za oslobođenje Ulcinja. I pored navedenog, u Ulcinj – godine 1878. !– nismo imali nijedan primer preveravanja muslimana u pravoslavlje i nijednog streljanog muslimana zato što na to nije pristao. Ja sam iz Ulcinja, i to iz poznate begovske, vladajuće porodice tog grada. Ded mog oca bio je major turske vojske i kajmekam Ulcinja. Pomogao je i muslimanima Bara da odbrane grad od crnogorske oslobodilačke vojske, a zatim je branio i Ulcinj do poslednje kapi krvi, na čelo muslimana, Turaka i Crnogoraca. Pa ipak, ne samo što nije streljan (ne zbog muslimanske vere, već ni kao ratni zaroblenik!), već mu je Knjaz Nikola priznao čin majora i poverino u Ulcinju vojni otsek, dok je njegovog brata, veleslavnog Arslan-bega, proglasio za vojvodu i imenovao na dužnost načelnika grada Ulcinja, ne tražeći ni od njega niti od njegovog brata da napuste muslimansku veru. Ovo je dokumentirana istina, a ono što vi bljujete protiv svog naroda je rezultat vaše indoktrinacije od neprijateljske propagande, što vam ne služi na čast, jer dokazuje da ste još uvek ne samo nacionalno, već i društveno-politički nezreo.
3.- Vaše pretendiranje da je “cinjenica da postoje jake historijske, vjerske i kulturne sprege izmedju bosnjaskog naroda Sandzaka i Crne Gore (sa jedne) i albanskog naroda Kosova i Albanije (sa druge strane)”, ni najmanje ne odgovara istini, ali je zato u očitoj spregi veliko-albanske propagande.
Koliko da znate, muslimani Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Raške, još za vreme turske okupacije, pre 200 i kusur godina, izjavili su sebe za Srbe, dok za Albanca dan-danas se nije niko izjavio, pa ni vi.
Sa druge strane, treba da znate da su muslimani Albanije u većini bektašinci, dok su muslimani Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Raške u većini suniti. Moram vas potsetiti da se u Ćorbelaju razvila krvava borba među njima, krvavija od Bartolomejske noći u Parizu, zbog čega su bektašinci bili prinuđeni da napuste Aziju i da se skupe u Albaniju, gde dan-danas imaju svoje svetsko središte, na albanskom jeziku – “Kryegjyshata botërore”.
U Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Raškoj, muslimani su se borili rame uz rame sa svojom srpskom braćom hrišćanske vere i protiv turskog okupatora, a da ne govorimo o ostalim okupatorima, dok se sa Albancima SS divizija “Skenderbeg” i “Kosovo” ne samo nisu ujedinili, već se sa njima nisu ujedinili ni srpski muslimani Albanije i Kosmeta.
Ni kulturne sprege među njima niti je bilo i niti ima. Naprotiv, kultune sprege su imali Albanci sa Srbo-Crnogorcima hrišćanske vere. Srbo-Crnogorci hrišćanske vere su udarili temelje albanskom pismu, pa i temelje albanologije. U Srbiji, rukama srpskih grafičara je štampan prvi bukvar albanskog jezika po proglašenju nezavisnosti Albanije! Srbija je ta koja je prva na svetu priznala Albaniju za nezavisnu državu! Srpske su trupe ugušile pobunu albanskih poturica, koje su po proglašenju nezavisnosti tražile da im se vrati tuski sultan!
Na kraju, da vam i ovo kažem: Srbo-Crnogorac je i onaj koji je albanskoj književnosti poklonilo chef-d’oeuvre njihove umetničke proze! Srbo-Crnogorac je i onaj koji ih je predvodio i predvodi ih u borbi za slobodu i demokratiju, protiv crne bande Enverovaca!
Gospodine Kojiću, ako ne poznajete istoriju albanskog naroda, ne zabijajte nos u nju! A ako je poznajete, nemojte nam se praviti kao da je ne poznajete!
4.- Vaš Mula Agan je negativna ličnost istoprije crnogorskog naroda, kao i svi oni drugi, koji su se stavili u službi okupatora naše domovine, ili su ratovali i ratuju protiv svog naroda sa nezdravih verskih ili društveno-političkih pozicija. Ono što vi pišete o njemu su savremene izmišljotine, koje ne srećemo ni u izmišljotine Albanaca. Jasno nam je da i vi, kao i mnogi drugi, iskorišćavate naše sajtove ne samo za muslimansku neprijateljsku, anti-pravoslavnu i antinacionalnu propagandu, već i za poznatu albansku razuzdanu neprijateljsku anti-srpsko-crnogorsku i ani-makedonsku propagandu.
5.- Do sada sam vam se obratio kao Semih Kojiću, jer stvarno imamo takvih vetrogonja. A sada da vidimo ko ste vi gospodine, koji nam se pretstavljate kao Semih Kojić? Kažete da niste Albanac. Tako nam je rekla, klela se i preklinjala i jedna “Veliko Srpkinja” preko interneta (Vidite sajt I-N SERBSKA DIJASPORA!), koja se posle demaskiranja, koje joj učnih, izgubi sa interneta kao pišaća kokoške! Ne na pomenutom sajtu, već nigde je više ne videsmo! Da to nije bila vaša majka?!
Pre svega vidite jezik i pravopis oba njegova “komenta”: “bavi historijom…Mula Agana se nije prezivao Kojevic…ovoga puta nisu kretali…dok se nije mogao braniti, upali su u kolibu i upucali…postoje jake historijske…”
Historija se piše na albanskom jeziku, dok se srpski piše istorija. Isto tako i druge navedene reči nisu formulirane srpski, već onako kako to govore Albanci, koji još nisu usavršili upotrebu srpskog jezika.
Preko svega tolika albanska propaganda i prećutkivanje svega što je na štetu Albanaca!
Pa i – ponavljanje albanskih optužbi protiv mene u vezi naučnih zvanja i mojih dela!
Dajte nam vašu adresu, protuho, da proverimo ko ste.
6.- O protuho, što nam se kriješ iza imena Kojića, učinite 1% od onih mojih internacionalnih dela, pa izađite na medija i optužite me za “nacionalno opterećeni um”! Mene, koji sam se borio i borim se i protiv nacionalističko opterećenih umova, protiv šovinističko i rasističko opterećenih umova, kao što je konkretno i vaš! Napišite i objavite bar jedno delo, ne kao moj roman IZDAJA, ne kao moje naučno delo KO SU ALBANCI?, ali bar približno onom mojem najneuspelom među mojim preko 100 dela napisanih i objavljenih, pa mi posle toga prodiskutirajte moja dela, kojima niste videli ni korice, ali to vašoj mudrosti elaboratora ne smeta da ih “diskutira” i “ekspertizira” kao dela koja “ne ispunjavaju ni najosnovnije uslove jednog štiva koje pretendira da se bavi historijom”. Posle svega ovoga osporite mi i naučna zvanja profesor i doktor, pošto oni, koji su mi ih priznali, pa me proglasili ne samo za običnog akademika, već i za POČASNOG ČLANA njihove Akademije nauka i umetnosti, iako ste ih uhvatili za grlo i tražite im da povuču sva naučna zvanja koja su mi priznali, do danas vam se jo¬š nisu pokorili.
Mi, eks-Jugosloveni svih nacionalnosti, ne negiramo postojeći verski problem našeg naroda. I svesni smo da se on nije rešio i niti će se rešiti sa pozicija ove ili one vere. Ni preveravanjem na jednu, niti na drugu stranu, ponajmanje ne negiranjem prirodne, stvarne nacionalnosti, izrođavanjem. Mojim stavom ja sam dao lični primer kako se može i kako će se rešiti ovaj probljem, sviđalo se ili ne sviđalo kome. Dijalektički razvoj čitavog sveta, pa i našeg naroda, dokazuje punu ispravnost mog stava. Ako ste stvarno Kojić, nastojte da se osvestite i ubedite u ovo, dok ne bude kasno!
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Vjerujte da na svaku vasu recenicu mogu odgovoriti sa dvije, ali nemam vremena za prekopavanje velikosrpskih mitova.
Imao bih mnogo sta reci o “miroljubivom ulasku CG vojske u Bar i Ulcinj“, ali kada imate reci rijeci osporavanja historijske cinjenici o strijeljanju 800 Bosnjaka i Albanaca Plava i Gusinja februara 1913., kako da ocekujem da sa vama covjek moze razmijenjivati informacije i naucne cinjenice? Kazete da je u Plavu zivjelo samo 2.000 ljudi, a pop-pocinilac svjedoci da je pokrstio 12.000!
Onih 800 ubijenih, strijeljanih su lica koja su odbili pokrstiti se, a “oslobodilacka“ vojska je pokrstila citavih 12.000 ljudi!
Ovo stoji i u poznatom “Politikinom“ tekstu iz 1979. na tu temu, a sto je sam prota (pop) Sekularac koji je predvodio ovo pokrstavanje licno potvrdio autoru knjige “Pojave prozelitizma u Crnoj Gori…“ dr Mustafi Memicu, sto je ovaj u knjizi i naveo.
Takodjer, pred sam nastup Drugog svjetskog rata poznati CG knjizevnik Radovan Zogovic je u svojoj zbirci “Prkosne strofe“ objavio i pjesmu “Uspomena na Balkanski rat“ koju je opisao i posvetio plavsko-gusinjskim kosacima i kirajdzijama, koji su konopcima i zicom vezani, u kolonama od po oko 200 ponizenih i obezvrijedjenih, sprovodjeni pokraj njegovoga rodnoga mjesta (Murina i Masnica) i ispod brda Previje (kod Andrijevice) masovno strijeljani, te opisao kako se njihovi pratioci i izvrsitelji masakra, ponovo vracaju u Plav i Gusinje da do Previje doprate, strijeljaju i sa malo zemlje pokriju novu grupu neduznih zrtava.
Osim toga, pisuci monografiju Plava i Gusinja “Prokletijski meterizi“ autor Cedo Culafic je u svoj tekst unio dramaticnu pricu koju mu je ispricala njegova rodjaka koja je, cuvajuci stoku, vidjela i upamtila kako su strijeljani Plavljani i Gusinjani. Imala je samo 14 godina, a o tome je ispricala: “Vezane konopcom i zicom, kolone muslimana iz Plava i Gusinja bile su opkoljene velikom vojskom. Imali su prstenje, lance i satove objesene oko grla. Odijelo i nakit su mnogi vojnici oduzimali od njih. Zatim ih vezane postrojise, slozise plotuni i onda napunise dva trapa i dvije ustave unakazenim ljudskim tijelima. Zatim nasuse pomalo zemlje preko njih, ali to iduce nedjelje nije sprijecilo pse da ih pronadju i da razvuku jedan dio leseva. Kasnije je rodbina dolazila i i dublje zakopavala i zatrpavala zemljom.“
Ako cete osporavati ovo sto sam ukucao, nakon priznanja pocinilaca i savjesnih ocevidaca iz crnogorskog naroda, te nakon knjizevnih djela napisanih na tu temu, ja sa vama zaista (pogotovo na temu historije) ne zelim razgovarati.
Trebali biste znati da i mimo vas ima jos po koji intelektualac, a medju njima i njih koji su (u Pristini 1997-1999) morali nauciti i znati za 10 da bi na ispitu dobiti ocjenu 7, jer se ne zovete ni Marko ni Janko. Imao sam profesora koji je prilikom potpisivanja, umjesto da napise posljednje slovo svog prezimena (cirilicno “ć“), umjesto njega crtao krst sa cetiri tacke (koji je licio na slovo c, ali je bio nacionalni simbol. Ovaj profesor je od studenata nerijetko trazio da na ispitu “izdeklamuju“, izrecituju “Oce nas…“.
A ja se zaista zovem onako kako sam se predstavio i previse sam ponosan da bih se trebao lazno predstavljati. Osjecam se iskljucivo Bosnjakom-muslimanom, potomak sam ljudi koji su (prije ce biti) bili Albanci katolici negoli crnogorski ortodoksi.
Medjutim, ono sto je meni najbitnije jeste moja vjera zbog koje osudjujem svaki nacionalizam, pa i bosnjacki i albanski, dotle da mrzim sve nacionalne simbole, kako dvoglave orlove i vrane, tako i ljiljane. Priznajem i postujem samo Bozji zakon, nasuprot ateisticke demokratije kao produkta ljudskih iskrivljenih umova i privremenih, promjenljivih koristi i pohlepa.
Zato mrzim sve nacionaliste, a pisem (i izgovaram) Historija isto kao sto pisem maHrama, ne albanskim vec bosanskim jezikom cije postojanje i porijeklo nece poricati niko, osim nepismeni nacionalist i oholnik.
Najvise cudi vase “lelujanje“ od nazivanja mene svojim bratom i ispoljavanja svoje brige za moju buducnost i nacionalnu svijest, do (sa druge strane) nazivanja mene “protuhom“! Iako glumite bliskost i dobre namjere, goropadni nacin na koji mi se obracate mi dovoljno govori na sta ste sve spremni. Ne bi me cudilo da se raspitujete radim li gdje, pa da mi ovdje prijetite da “moram postovati drzavu u kojoj zivim“, “drzavu koja me hrani“ i ostale umotane prijetnje…
Nisam ja sa vama nikakav brat, nikako i ni po cemu. Na tu vasu temu o “Srbima muslimanima Albanije“ mislim da mozete pricati jos sa Seseljom i rijetko kojim jos od samih Srba, -:) Cuj, Srbi muslimani u Albaniji, vjerovatno zelite reci da su oni Albanci koji se smatraju muslimanima – Srbi? I Bosnjaci su Srbi, i Hrvati su Srbi,zar ne?
Molim vas da malo predahnete od svog “dusebriznistva“. Pozdrav svim dobronamjernih ljudima.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Одговор Професора Каплана Буровића:
Protuho, samozvana Koicu,
Vi nastavljate sa vasim lazima i intrigama protiv srpsko-crnogorskog naroda sa pozicija vaseg muslimankog fundamentalizma i albanskog ekstremnog nacionalizma, sovinizma i rasizma, pa i sa pozicija bezobraznog kriminalca, Enverovca, koji – falsifikujuci moj tekst – pripisuje mi ono sto ja nisam i ne mogu ni zamisliti, a sto svako moze videti iz ove vase nove paskvile i uporedjenja sa mojim tekstom. Nema u mom tekstu nigdje da su svi muslimani Albanije Srbi, ali jeste – i to je istina koju svako zna, sem vas bezobraznika koji necete da to znate – da u Albaniji, sem muslimana Albanaca, koji su prirodno u nesumnjivoj i neogranicenoj mnozini, ima i muslimana srpsko-crnogotrske i makedonske nacionalnosti, pa i grcke, vlaske, turske, kurdske, armenske…,procitajte sto vam je rekao vas Branko Merdzani jos pre Drugog svetskog rata o koktelu albanske krvi. Nema u mom tekstu nigde da je crnogorska vojska „mirovno usla u bar i Ulcinj“, vec suprotno – da se i ded mog oca borio do poslednje kapi krvi braneci tursku zastavu. Nisam ja nigde rekao da vas „drzava (crnogorska ili srpska) hrani“, niti sam vam pretio bilo cime nezakonskim, vec sam vam predocio svetski poznate pravne norme o ljudima, o kriminalcima kao vi. I drugo.
Cinjenica sto mi vi ne saljete vasu adresu, jasno govori da vi niste taj koji nam se pretstavljate. Sa druge strane, vasa „bojazan“ da se ne preduzmu protiv vas kakve mere, zar nam ne svedoci da ime, kojim ste nam se pretstavili, nije vase, da vi krijete vase ime, jer niste pod zastitom srpsko-crnogorskih vlasti kao huligan Bahri Brisku, koji istupa svojim pravim imenom. I drugi kao on.
Meni je poznato da se ovakvim „komentima“ albanska mafija bori protiv mene, izmedju ostalog, i oduzimajuci mi ovako vreme, koje mi je tako dragoceno za moje umetnicko i naucno stvaranje, a za koje sabotiranje je od vremena jasno ne samo meni, vec i svima onima koji me poznaju.
A da iza vas postoji albanska mafija, ona iz Tirane, kojoj je – dok je bio ziv – stajao na celo licno Ramiz Alija, ja sam prikupio dosta dokumenata, koja cu, sto pre budem mogao, pretstaviti javnosti.
Vi mozete negirati vasu srsko-crnogorsku krv jer to je vasastvarAli negirauci da ste Kojic (Ili nam to ne negirate vasom novom paskvilom?!) vi nam ne dokazujeteda su Kojici Albanci, ponajmanje da su muslimani Crne GoreAlbanci.
Namam vremena da se dale bavim vasim lazima i provokacijama i ovu diskusiju sa ovim smatram je zavrsenom.
Vi mozete nastaviti vase lajanje kako protiv mene, tao i protiv srpsko-crnogorskog naroda i hriscana uopste, jer od muslimanskih fundamentalista i ne ocekujemo nista drugo.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Sram vas bilo, necasni ljudi! Nakon sto sam vam sinoc u ponoc odgovorio na nebuloze koje ste iznijeli, vama nije preostalo nista drugo do da, u svojoj nemoci, OBRISETE MOJ KOMENTAR! Sram vas bilo, ako znate sta rijec “sram“ znaci, o zabludjeli koji zivite u srednjem vijeku velikosrpskih mitova i lazi!!! Svakako cete i ovaj komentar ukloniti, kao i prethodni. Vi zagovarate “cojstvo i junstvo“? Ponavljam: SRAM VAS BILO, O NELJUDI!
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Поштовани господине Којићу,
Желимо да Вас обавестимо да Ваши коментари на текст
Проф. Др Каплан БУРОВИЋ, академик – ТРИ МАРГИНАЛИЈЕ
нису обрисани, већ су чекали на одговор проф. Буровића.
Наиме, по ранијем договору са нашим сарадником професором Буровићем, све коментаре наших читалаца који захтевају његов одговор објављујемо заједно са његовим одговором.
Срдачан поздрав
Редакција СРБског ФБРепортера
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Mula Agan Kojic je rodjeni stric mog oca, tj. brat moga djeda. Smatram da svaki pravedan covjek mora osuditi prisiljavanje na promjenu vjere kakvo se desilo njegovim sugradjanima od strane crnogorske vojske 1913. godine u Plavu, kada su Bosnjaci i Albanci nasilno pokrstavani, a 800 (osam stotina!) ljudi koji nisu pristali da se pokrste bili su streljani! Mula Agan je ustao protiv te nepravde i otisao u komitu (pobunjenike). Bio je lav koji se suprotstavio tadasnjoj zlocinackoj, okupatorskoj crnogorskoj vojsci, u jednom prepadu je (vise takticki) sa samo 3 svoja druga razoruzao cetu od 40-ak crnogorskih vojnika, ali ih je pustio da odu. Nakon ovog “iskustva“ sa njim, crnogorska vojska je raspisala poternicu i ucijenila njegovu glavu, pa su nasli saradnika iz redova njegovog naroda koji je pristao za novac ih odvesti do njegove kolibe na tromedji CG-Kosovo-Albanija, gdje se on sklonio nakon prestanka sa “komitovanjem“. Ovoga puta nisu kretali dok nisu sakupili oko stotinu vojnika, pa cak i tako nisu napali na kolibu dok nisu sacekali nastup muslimanske molitve, da bi bili sigurni da ce ga ubiti na prepad, bez sopstvenih gubitaka. Dok se nije mogao braniti, upali su u kolibu i upucali. Ubili su ga dok je bio na sedzdi (licem na tlu), a jedan metak je ranio i njegovo jedino dijete, kcerkicu koja je bila u kolijevci. Napominjem da se ne osjecam niti smatram Albancem, ali da je cinjenica da postoje jake historijske, vjerske i kulturne sprege izmedju bosnjaskog naroda Sandzaka i Crne Gore (sa jedne) i albanskog naroda Kosova i Albanije (sa druge strane). Sam Mula Agan je zavrsio medresu (srednju islamsku skolu) u Djakovici, bio clan Prizrenske Lige, odlicno govorio Albanski. Na kraju krajeva, posmrtno mu je 90-ih godina 20. vijeka dodijeljen Orden narodnog heroja Republike Albanije Prvoga Reda.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Autor ovog clanka, covjek koji se predstavlja “profesor-doktor“-om, kao i vecina njemu slicnih nacionalno (pre)opterecenih umova na svom putu dokazivanja svoje teorije ne bira sredstva. Njegova “ekspertiza“ nije ispunila ni najosnovnije uslove jednog stiva koje pretenduje da se bavi historijom. U suprotnom, autor clanka bi trebao znati barem imena ljudi koje zeli staviti u okvir koji mu odgovara. Naime, Mula Agana se nije prezivao Kojevic, vec KOJIC, a (neki “njegov“) Isuf Mehanic je, ustvari, Jusuf Mehonjic! Eto ti “elaborata“ i mudrosti u njemu… 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Boro JUGOVIC
Gospodine Kodreaunu, marginalije Akademika Burovica nemaju veze sa onim sto pisete vi. Zato vas pitamo: komentirate li vi marginalije, ili provocirate diskusije,, koje su vodjene na ostalim sajtovima?
U vezi porekla Albanaca, Akademik Burovic vam je objavio jos 2007.godine citavu knjigu KO SU ALBANCI?, koja je dozivela svoje drugo luksuzno izdanje od izdavacke kuce GAMBIT iz Jagovine. A evo se o njoj najpohvalnije govori i preko stampe.,
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Шиптари су пореклом са Кавказа. На Хелм (Балкан) су дошли 1043 године са ромеjском воjском.
Свиђа ми сеСвиђа ми се